PRIMJEDBE NA NACRT ZAKONA O IGRAMA NA SREĆU

 

Vlada Crne Gore

Ministarstvo finasija

N/R Ministru dr Milorad  Katniću

PRIMJEDBE NA NACRT ZAKONA O IGRAMA NA SREĆU

Udruženje privrednih društava koje se bave organizovanjem klađenja smatra da je javna rasprava organizovana u vrijeme godišnjih odmora, te da je dato veoma malo vremena da se reaguje na Nacrt ovog Zakona.

Prije svega ovo Udruženje smatra da je bilo neophodno u radnu grupu za izradu zakona uključiti kvalifikovane predstavnike društava koje se bave priređivanjem svih oblika igara na sreću, te da bi se na taj način potpunije sagledalo stvarno stanje u oblasti igara na sreću i pronašla bolja rješnja za neke probleme koji su se tokom prakse javili, a koje treba ovim zakonom eliminisati.

Kako to nije bio slučaj kod izrade nacrta ovog zakona ostaje samo mogućnost da se pokuša ispraviti ono što priređivači igara na sreću smatraju da nije dobro riješeno postojećim Zakonom i ovim Nacrtom.

U članu 3a važećeg zakona propisano je da udaljenost objekata za igre na sreću  i lutrijske igre ne može biti manja od 250 metara, i to najkraćim putem, dok se u stavu 2. propisuje ko izdaje potvrdu o udaljenosti objekta od škole.

Ovaj član po mišljenju ovog Udruženja treba brisati u cjelosti, jer savremeno evropsko zakonodavstvo ne poznaje ovakva ograničenja, s posebno sa razloga što je ovim Zakonom propisano da je maloljetnim licima zabranjen ulaz u objekte u kojima se priređuju igre na sreću.

Kod takve norme potpuno je nepotrebno praviti nove biznis barijere ograničavajući privredna društva, koja plaćaju zakonom propisane dažbine, u svom legalnom poslovanju.

Ova norma je i nelogična i neživotna, jer se može desiti da je maloljetniku objekat za igre na sreću udaljen pet metara od kuće ili da se nalazi u istoj stambenoj zgradi.

Na ovaj način, kako je to zakonodavac predvidio u članu 3a se ne može postići cilj, a to je da  maloljetna lica ne učestvuju u igrama na sreću.

Ukoliko bi im bilo omogućeno da uđu u te objekte maloljetnicima, koji bi željeli da igraju na sreću ne bi niti jedna udaljenost u gradu bila prepreka da to i urade.

Posebno se treba osvrnuti na normu da organ lokalne samouprave izdaje potvrde kolika je udaljenost od objekta za igre na sreću do škole.

Kako zakonom nije regulisano kako se mjeri udaljenost (prava linija, prelazak preko pješačkog prelaza ili na neki drugi način) to bi dovelo do potpune konfuzije u ovom pogledu i opet dovelo do novih biznis barijera, protiv kojih se ovo društvo bori.

Predlog ovog udruženja je da se briše član 3a iz postojećeg zakona, umjesto da se izmijeni na predloženi način.

U članu 6a stav 2. Priređivači kladioničkih igara su dužni da vode evidenciju o licima koja uplate odnosno kojima se izvrši isplata u iznosu većem od 1.000 eura.

Postoji velika mogućnost da onaj ko uplaćuje tiket znajući za ovu normu, ako ne želi da uđe u evidenciju uplati 990 eura, ili nekoliko puta toliko, tako da je ova norma bez smisla.

Mogla bi se voditi evidencija o isplatama, odnosno licima, kojima se izvrši isplata iznosa preko 1.000 eura, ali onda igračima nije zagarantovana diskrecija, te će ih to odbijati da igraju, a to je štetno i za priređivače igara i za samu državu.

Predlog je da se norma člana 6a stav 2. Zakona briše.

U članu 49.stav 1. Nacrta zakona treba bolje definisati ovlašćenje za radnike kladionica da legitimišu lica za koja posumnjaju da su mlađa od 18 godina.

U kladionicama ne postoji obezbjeđenje niti lice koje bi bilo zaduženo samo da legitimiše igrače za koje posumnja da su maloljetni.

Sa tog razloga je neophodno precizno propisati na koji način radnik kladionice može da legitimiše lice za koje posumnja da je mlađe od 18 godina i na koji način mu može onemogućiti ulazak u kladionicu.

Postoji velika razlika između organizovanja posla u kazinima i kladionicama, pa sa tog razloga se ne može na isti način vršiti kontrola i zabrana ulaska maloljetnim licima.

U članu 51. Nacrta zakona dodate su riječi :“Kladionicama i putem samoposlužnih terminala.

Nije definisano ko i gdje može postaviti samopouslužni terminal i kako dobija pravo na to?

U drugom stavu je propisano da će Ministartvo propisati bliže prostorne i tehničke uslove, ali se podzakonskim aktima ne može propisivati ko i gdje ima pravo postavljati samoposlužne terminale i pod kojim uslovima.

Predlog je da se u zakonu definiše što je samoposlužni terminal gdje i ko ima pravo da ga postavi.

U članu 70.stav 1. tačka 14. propisano je da nadležni organ određuje jedinstveni finansijski softver za klađenje.

Nejasno je što podrazumijeva jednistveni finansijski softver, pa se moli podnosilac Nacrta Zakona, da pojasni na koji način se određuje ovaj softver i što to u stvari znači.

Nacrtom zakona nije predviđeno da se u kladionicama, koje ispunjavaju tehničke uslove,  mogu registrovati automati za igre na sreću, čime bi se postigla bolja ponuda igara na sreću od strane priređivača.

U tom slučaju dobija i država veći priliv sredstava po osnovu koncesija, jer se koncesija obračunava po aparatu, a ne po automat klubu.

Kako postoji opšti interes za to, a nema štete niti nelojalne konkurencije za ostale priređivače igara na sreću,  Udruženje predlaže da se u novi zakon unese odredba da se u kladionicama mogu registrovati i automati za igre na sreću. Kao jedna od mogućnosti, može se uzeti i ograničenje do pet automata za igre na sreću po registrovanoj kladionici, kao što već propisuju Zakoni Engleske, Hrvatske i drugih zemalja.

U nacrtu zakona nije definisano zabrana zaposlenim da učestvuje u igrama na sreću koje nudi priređivač, kod kojeg je zaposlen, pa  Udruženje smatra da ovu normu treba inkorporirati u Zakon, jer se vrlo često dešava situacija da zaposleni odigraju određene tikete bez novca, a onda su vlasnici nemoćni da naplate to od zaposlenih kada su veliki iznosi u pitanju.

Ovo su samo neke od primjedbi na Nacrt Zakona o igrama na sreću, pa bi bilo dobro da obrađivači zakona organizuju raspravu o ovom Nacrtu zakona, na koju će između ostalih pozvati i predstavnika Udruženja sportskih kladionica „MONTENEGRO BET“ kako bi se kroz živu riječ došlo do najboljih rješnjenja u regulisanju oblasti igara na sreću, koja je osjetljiva i treba je sa velikim senzibilitetom regulisati.

U Podgorici, 01.08.2011.                                    

„ MONTENEGRO BET“

  Predsjednik Udruženja

———————————-

  Aleksandar Špadijer