Reagovanje povodom članka “Kafići u EU su puni terminala, treba uvesti kartice za igrače”, objavljenog dana, 19.05.2017.god. u Dnevnom listi “Vijesti” obavještavamo javnost Crne Gore o sljedećem:

Netačne informacije povodom EU prakse.
Terminali u kafićima su nelegalni.

Radi istinitog informisanja zainteresovane javnosti u vezi nedavne odluke Ustavnog suda Crne Gore, kada je stavljen van snage stav 3 člana 6 protivustavnog Pravilnika o prostornim i tehničkim uslovima za priređivanje kladioničkih igara, a koji je imao za cilj da se na protivzakonit način legalizuje postavka terminala za klađenje van objekata koji su zakonom određeni za priređivanje igara na sreću tj. koji je imao za cilj da dozvoli da se terminali postavljaju u Ugostiteljskim objektima, igraonicama za djecu i objektima za rekreaciju, ovim putem želimo da ukažemo da je cijeli zaključak konferencije  nerealan i netačan.

  1. Na konferenciji se pričalo o Crnoj Gori, dok ni jednoj firmi iz oblasti igara na sreću u Crnoj Gori nije bilo dozovljeno da govori i iznese svoje stavove
  2. Naslov se odnosi samo na terminale za kladjenje, dok se u samom tekstu nalazi gotovo sve ostalo što sa naslovom nikakve veze nema, računajući pretpostavljamo da niko neće čitati tekst
  3. Govornici koji su legitimisani kao bivši ili sadašnji predstavnici Udruženja EUROMAT – udruženja koje se i ne bavi klađenjem kao ni terminalima za klađenje.
  4. Vrši se zamjena teza pogrešnim tumačenjem odluke Ustavnog suda, gdje se kaže da su terminali za klađenje zabranjeni praktično zbog tehničkih nedostataka, dok je istina da je osnovni problem pomenutih uređaja za igre na sreću, ustvari lokacijski. Nisu bitne njihove tehničke karkteristike, već gdje se nalaze i gdje su postavljeni.
  5. Sem imena učesnika konferencije, gotovo je nemoguće pronaći i jednu tačnu tvrdnju u samom tekstu

Radi istinitog informisanja čitalaca, ni u jednoj zemlji, terminali ne mogu biti van objekata koji su registrovani isključivo za igre na sreću i kao takvi moraju da ispunjavaju svi iste uslove,  najćešće jako rigorozne, te nikako ne mogu biti “umetnuti” u objekte koji se primarno bave nekom drugom djelatnošću.

Primjeri zemalja koji su navedeni, gdje se terminali za klađenje nalaze izvan objekata koji su primarno određeni za igre na sreću, čine isključivo dio aktivnosti nelegalnog tržišta tih zemalja.

U našem obraćanju javnosti želimo samo da se bavimo praksom regulisanog i legalnog tržišta i onoga što je zakon propisao da je dozvoljeno.

U dijelu koji se tiče opisa uporedne prakse u pojedinim zemljama EU, pobrojane su kao referentne sljedeće države: Velika Britanija, Austrija, Španija, Švedska, Rumunija, Njemačka…

1. Velika Britanija – sve što je iznijeto u članku, i tiče se Velike Britanije spada u potpunu izmišljotinu. Poznato je da je tržište Velike Britanije jedno od najuređenijih na svijetu i terminali za klađenje su dozvoljeni isključivo u kladionicama i kazinima, što se veoma lako može provjeriti.

2. Austrija – Nadležnost za regulaciju tržišta igara na sreću imaju pokrajne u Republici Austriji. Trenutno postoje zakoni u gradu Beču kao i u pokrajni Gornja i pokrajni Donja Austrija.

Apsolutno se ni u jednom od ta 3 zakona terminali ne mogu izdvojiti kao posebna kategorija vrsta igara na sreću. Apsolutno je neprihvatljivo sa aspekta propisa u Austriji da se terminali mogu postavljati bilo gdje van objekata registrovanih za organizovanje igara na sreću. Irelevantan je način prijema tiketa unutar objekata, da li to radi operater za igrača ili igrač sam putem terminala, ali svaki uređaj za prijem tiketa, kakav god on bio, mora biti unutar objekta koji je registrovan za igre na sreću, pod jako rigoroznim uslovima i nigdje više.

Primjeri postavke terminala za klađenje van kladionica u Austriji, jesu bili jako česti u prošlosti, ali isključivo kao dio aktivnosti nelegalnog i neregulisanog tržista, koje je u najvećoj mjeri suzbijeno poslednje 2-3 godine donošenjem novih zakonskih propisa koji su na sveobuhvatan način reguisali ovu djelatnost.

3. Švedska – ova država EU ima samo jednog priređivača kada je u pitanju klađenje – Svenska Spel – koji ima terminale samo unutar svojih objekata koji su registrovani kao kladionice. Isto kao u Austriji, primjeri postavke terminala van kladionica, u Švedskoj  su bili jako česti u prošlosti, ali isključivo kao dio aktivnosti nelegalnog tržišta. Švedska po načinu uređenja tržišta igara na sreću, nije primjer koji se može uzimati u obzir kada je klađenje u pitanju.

4. Španija – Nadležnost za regulisanje klađenja imaju regioni u Španiji.Postoji 17 regiona i 2 grada koji samostalno regulišu zemaljsko klađenje.Primjer Španije je isti kao i primjer Austrije. U svim regionima koji su do sada počeli sa regulacijom klađenja, definisano je da svaki terminal može biti postavljen u okviru objekta koji kao jedinu djelatnost ima priređivanje igara na sreću tipa:  kazino, slot klubovi, bingo sale, tombole i slično.
Terminal se posebno ne razlikuje i ne izdvaja kao neki poseban – specifičan vid klađenja. Terminal predstavlja samo način za prijem tiketa, dok mjesto gdje je postavljen mora biti objekat za igre na sreću, u kome je nebitan način prijema tiketa.

5. Njemačka – zbog sukoba nadležnosti između regiona sa jedne strane i federalnih vlasti i zakonodavstva EU sa druge strane, kada je djelatnost igara na sreću u pitanju, Njemačka predstavlja trenutno najveće djelimično regulisano tržište igara na sreću u Evropi. U svakom slučaju, na snazi su  2 regionalna i 1 federalni zakon. Vrhovni sud Njemačke je donio odluku da federalne i regionalne vlasti moraju poštovati i sve EU licence što je stvorilo prilično haotičnu sliku cijelog tržišta. Ako se analiziraju svi postojeći propisi, imamo istu situaciju kao u Španiji, Austriji i Švedskoj, a to je da terminali nisu regulisani kao posebna kategorija, nego je to izbor priređivača na koji će način vršiti prijem tiketa odnosno uplata, ali samo i isključivo unutar kladionice – objekta koji mora da ispunjava rigorozne uslove definisane zakonom i dodatno propisima regionalnih vlasti.

Isto kao u Austriji i Švedskoj, primjeri postavke Terminala van kladionica, u Njemačkoj  jesu bili jako česti u prošlosti, ali isključivo kao dio aktivnosti nelegalnog tržista.

6. Rumunija – na ovom evropskom tržištu terminali za klađenje se mogu isključivo postavljati na mjestima gdje se priređuje jedna od igara na sreću propisana zakonom. Takođe licencirani priređivači igara na sreću mogu postavljati terminale i kod bilo kog drugog licenciranog priređivača ali samo na osnovu zaključenog ugovora o saradnji. Dakle i u ovom slučaju tvrdnje da se u zemljama EU terminali liberlno mogu postavljati po ugostiteljskim I drugim objektima se pokazala kao neistinita sa očiglednim ciljem da dezinformiše javnost Crne Gore.

Zatim nailazimo na neverovatnu tvrdnju da su u: Slovačkoj, Češkoj, Beču i Madjarskoj u potpunosti zabranjene igre na sreću. Ovo predstavlja vrhunac netačnih informacija, koje svaki turista za 10 minuta može da provjeri.

Što se tiče malog dijela teksta, gdje se netačno glorifikuje i preuveličava svrha samih terminala za klađenje dajući im neka nadrealna svojstva tipa “najsavremeniji tehnički uređaji”, mora se reći da se radi o uređajima koji su se pojavili na tržištu prije 30-tak godina i daleko su od najsavremenijih. Čak i ove terminale koje viđamo po Crnoj Gori u najvećoj mjeri su stari 10-20 godina.

Namjera zakonodavca u važećem zakonu o igrama na sreću jeste bila upravo da ukaže na tu mogućnost da priređivač može vršiti prijem tiketa na razne tehničke načine, ali se već godinama u Crnoj Gori kroz konstantne zloupotrebe i netačna tumačenja zakona, pokušava prikazati neka posebnost terminala u odnosu na bilo koji drugi vid igara na sreću. Takođe je potrebno imati u vidu uopšte i korijene klađenja putem terminala, da je taj način prijema tiketa nastao prije više od 30 godina u zemljama u kojima su kladionice bile zabranjene u tom trenutku, pa je nelegalno tržiste koristilo ovaj vid uplate za svoje aktivnosti.

Upravo gotovo 90% nelegalnog tržista u Crnoj Gori predstavljaju terminali i njihova primjena na nelegalnom tržištu je ista kao što su to radili nelegalni priređivači po Evropi prije 30 i više godina. Ta vremena u Evropi su odavno prošla i krajnje je vrijeme da se prestane sa zloupotrebama i pogrešnim tumačenjima isključivo radi interesa pojedinaca na račun svih ostalih legalnih priređivača.